Jutarnji pepeo i prah

Sjedim sam
Jutro je, ali opet sam bez ikoga
Osjećam se kao pepeo i prah
Gledam i šutim
Pa, Bože, ja šutim
Zašto bih šutio ako si ti tu
Popričajmo malo, jeziče moj

Hrvatski jezik ime mi je
Došao sam iz vremena za koje možda niti ne znaš

Rodih se kao mal, krhak i plah
kao što kažeš, pepeo i prah

Odlučih u šetnju poći
ne znajući da će šetnja ta i danas trajati
Strah me je bilo,
jer prijatelja bilo nije

Na kave sam svraćao,
priče pričao i ponos svoj širio
Ljeti sam i na more išao,
gdje sam pored jezika i kulturu dotakao

U početku siromaštvo,
a s vremenom bogatstvo sam širio
Često su mi putovanje prekinuti htjeli,
ali pomoću naroda i grude svoje izborih se

Na putu odlučih povest prijatelje
štokavicu, kajkavicu i čakavicu
Oni rekoše kako ne idu nigdje
bez ijekavice, jekavice i ikavice

Riječi smo smišljali
i pjesmice pisali
Neki od prijatelja odlučiše ravnice,
drugi planine,
a treći mora i doline

Bilo je tu još svega,
ali preko muke napretka nema,
Slavili su me pa i sklapali s drugim
Ipak, izborih se kako bih narodu svom bio
odvažnost za kojom su spremni poći

Ponosan sam na podrijetlo, majstorstvo
i nasljeđe koje dajem
Nadam se kako će put moj vječno trajati
Jer ja sidro svoje nikad moru predat neću

Što je jezik ako je pepeo i prah
On je skup mrvica kruha bez ikakvog šarenila

Širite šarenilo i nesebičnost moju
Kako bih jednog dana
s potomcima vašim popričao
tu i tamo koju.

Učenik: Dario Jurčić 2. a
Franjevačka klasična gimnazija Visoko
Mentor: dr. sc. fra Zvonko Benković
063-868-989