Moj materinji jezik – Elma Karavdić

Jezik nije samo sredstvo za izražavanje ideja i razmjenu informacija, on je puno više. Ljudi svoje ideje, osjećaje i razmišljanja prenose širom svijeta putem jezika. Bez obzira kuda život može dovesti osobu, kolikogod se udalji od svoje domovine, jezik je uvijek podsjetnik na kulturu i tradiciju u kojoj je odrastao. Zbog toga, kad ljudi moraju napustiti mjesta u kojima su rođeni, jezik koji su navikli govoriti drže kao nešto najvrijednije i najljepše.

Bosanski jezik moj je materinji i prvi jezik koji sam naučila. Kroz svoje školovanje naučila sam mnogo o svom jeziku. Osim proučavanja svoje kulture, imala sam veliku želju naučiti nešto novo o drugim kulturama. Već od svoje šeste godine počela sam učiti engleski jezik, a ubrzo sam ga počela govoriti, čitati i pisati. On postaje moja svakodnevnica. Kada kažem svakodnevnica, zaista to mislim. Kući smo govorili engleski, u trgovini, na šetalištu, na putu ka školi…

Govoreći svoj materinji jezik, čini mi se da iskazujem poštovanje prema svojoj kulturi. Ne mogu zamisliti svoj život da ne znam engleski, a u svemu tome gubim nekako bosanski. Ipak, ne mogu to učiniti. Ne mogu se odbiti od svoje rodne zemlje, jer je volim cijelim srcem. Ponekad osjećam da mi komunikacija na materinjem jeziku ne dozvoljava zaboraviti mjesto gdje sam rođena, moje običaje i tradiciju, osobni i kulturni identitet. Bez obzira, koliko često ću komunicirati na engleskom, u duši ću uvijek imati bosanski jezik.

Često razmišljam kako bi bilo da poznajem samo jedan jezik. Ipak to ne mogu zamisliti. Svakodnevno radim na poboljšanju mog materinjeg jezika i uživam u tome. Važno je komunicirati kako bi unaprijedili svoje znanje jezika. Shvatila sam da umjesto korištenja samo jednoga jezika, uključim i ostale, poznavala ih ili ne. Kako ljudi iz različitih regija imaju različite materinje jezike, zato mnoge institucije i roditelji potiču djecu da uče drugi jezik kako bi mogla komunicirati s većim brojem ljudi, bez ikakvih jezičnih barijera. Osoba bi mogla razgovarati na više jezika, ali ako joj se govori na materinjem jeziku, tada je prevladava osjećaj bliskosti.

Djeca razvijaju vještinu komunikacije razgovarajući s roditeljima na njihovom jeziku. Ova vještina komunikacije postaje najvažnija u školskom ili institucionalnom okruženju za sudjelovanje u nastavi i učenje u školi. Slično tome, kada roditelji govore na materinjem jeziku raspravljajući i pričajući priče djeci, to pomaže u razvijanju njihove maštovitosti i usvajanju nepoznatih riječi. Djeca u takvom okruženju sposobna su slijediti upute i mogu bez napora učiti, što rezultira obrazovnim uspjehom.

Svjesna sam činjenice da materinji jezik počinje oblikovati čovjekove misli i osjećaje ubrzo nakon što se rodi u njihovoj podsvijesti jer ga osoba prvi put čuje u svojoj maternici. Osobni i kulturni identitet pojedinca razvija se od samog začeća. Razumijevanjem sebe, svoje okoline i povijesti može se izgraditi jasan identitet. Tužno je primijetiti da materinji jezik gubi na važnosti u odnosu druge jezike. Upravo zbog toga sam i sama odlučila pružiti dodatnu pozornost bosanskom jeziku. Planiram otkriti prednosti i nedostatke djece koja su dvojezična jer i sama želim imati takvu djecu. Veliko je bogatstvo znati više od jednoga jezika, zato to želim i onima koje ću sama roditi. Željela bih istražiti kojim će jezikom tečnije govoriti i otkriti nove strategije za povećanje rječnika u oba jezika. Planiram obilježiti igračke na oba jezika i upoznati metode koje druge obitelji već koristi za povećanje tečnosti obaju jezika. Uz to ću ih upoznavati s drugim kulturama uz koje sam odrastala, puštati im glazbu, čitati razne priče i slično.

Konačno, znanje materinjega jezika može nam pomoći da od toga živimo kao prevoditelj, tumač ili nastavnik s punim radnim vremenom. Osjetili sam da u trenucima kada ne govorim na svom materinjem jeziku daleko sam od svoje rodbine i prijatelja. Kada me obuzme takav osjećaj odmah nazovem roditeljima i sve bude lakše jer razgovaram s njima jezikom koji sam navikla slušati iz kolijevke i koji ću nositi sa sobom dokle god budem živjela.

Učenica: Elma Karavdić 1.
Franjevačka klasična gimnazija
Mentor: dr. sc. fra Zvonko Benković
063-868-989