Materinji jezik – naša snaga

Rekoše mi jednom da je to naše, da je to nešto s čime se rađaš, rasteš, živiš i nestaješ. Nosimo to u svojim dušama, na svojim usnama, dajemo svojim pokoljenjima, njegujemo i kitimo svojim različitostima. Jezik! Naš jezik, materinji nam jezik, podaren, naslijeđen i u amanet ostavljen od naših iskona preko najčvršćih i najdubljih spona našeg roda, naše nam matice.

Grlivši nas stoljećima, koji dođosmo i prođosmo ovim drumovima i koji zaspasmo u njenim krilima. Nauči nas kako iskazati sve svoje ljubavi i sjete, radosti i tuge. Kako jedni druge razumjeti, da se riječima vežemo i da se riječima osjećamo.

Majka naša učini nas, također, bogatima, vrijednima i ponosnima što imamo stoljeća svoga jezika, a uz njih i vijekove oplemenjivanja i ukrašavanja.

I onda, kada su različita vremena, kao strogi učitelji, tražila da taj jezik naša Majka mijenja, ona je, kako to samo Mati i umije, radije prihvaćala i rađala te nove, druge i drugačije čuvajući ljubomorno one već od nje rođene. Tako nam je stvorila  jednu veliku i šaroliku, a opet sretnu obitelj koja kao i svaka velika obitelj zaštitnički čuva i štiti svaku našu riječ od onih koji je poželješe promijeniti.

To smo mi, to je naša ćud i naša snaga. Takav je i naš jezik, naš materinji jezik koji ne treba ime da bi bio poseban, dovoljno je što je naš i od nas ovakvih.

A naša Mati, ona će ga i dalje poklanjati i objašnjavati svima kojima će biti i jasan i nejasan. Unatoč svemu opet će ostati najljepši jer sve naše različitosti učiniše da i nerazumno razumijemo.

Zato ga čuvajmo jer s materinjim jezikom pričamo, živimo i trajemo!

Učenica: Emma Medanović
Franjevačka klasična gimnazija Visoko
Mentor: dr. sc. fra Zvonko Benković
063-868-989